05.03.2011.

Nogometni kraljevi iz Madrida

Dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine, tada je španjolski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španjolskom REAL.

Više od stotinu godina uspješne povijesti najboljeg kluba na svijetu teško da se može svesti na par redova kucanog teksta. Real Madrid nije najstariji klub na svijetu, nije čak ni u Španjolskoj (starija je Huelva Recreativo), nema najveći stadion, niti najveći broj sezonskih ulaznica, ali na spomen njegovog imena jasno je da se radi o najboljem svjetskom nogometnom klubu, što je ozvaničila i FIFA dodijelivši im titulu momčadi stoljeća.

Defile nogometnih velikana

Najstariji ljubitelji nogometa sigurno pamte Di Stefana, Puskasa, Genta, Riala koji su predvodili najjači Real s kraja pedesetih godina prošlog stoljeća, nešto mlađi pamte Butraguena, Michela, Camacha, Valdana i Hugu Sancheza, trofejnu generaciju za koju su nastupali Zidane, Raul, Ronaldo, Roberto Carlos pamte manje-više svi, a čini se da Ramon Calderon i Bernd Schuster stvaraju novu generaciju koja bi mogla nastaviti blistavu tradiciju svojih prethodnika.

Od princa u bijelom do Kraljevskog kluba

Priča o Realu počinje 1900. godine kada je grupica entuzijasta osnovala Madrid Football Club, a dvije godine kasnije jedan od osnivača Juan Pedros legalizira klub, a prvi predsjednik bio je Juan Palacios. Za opremu su izabrali bijele šorceve i majice, po uzoru na legendarni londonski kriket klub London Corinthians. Već prve godine postojanja rađa sa rivalstvo s Barcelonom koja je iz prvog derbija izišla kao pobjednik. Kada su iste sezone nakon pobjede nad Espanyolom svoje vitrine ukrasili prvim trofejem (Copa de la Gran Pena) nisu ni slutili da će te iste vitrine stotinjak godina kasnije glasiti za najbogatije na svijetu.

Za 1000 peseta mjesečno Real 1912. godine iznajmljuje ograđeno igralište. Te iste godine na igralište istrčava mladi napadač imenom Santiago Bernabeu koji je kasnije kao predsjednik kluba postao centralna figura u povijesti Kraljevskog kluba. Zašto kraljevskog? Poznato je da se rezidencija španjolskog kralja nalazi u Madridu i da se godina osnutka Madrid Football Cluba poklapala se inauguracijom španjolskog kralja Alfonsa XIII. Ipak dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine kada je španjolski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španjolskom REAL. Novo ime, novi stadion, onaj legendarni na Chamartinu, otvoren je utakmicom Real Madrid - Newcastle. U isto vrijeme madridski Atletico gradi stadion Metropolitano, tako da španjolska prijestolnica poprima konture pravog nogometnog grada, što je ostao sve do danas.

Jedinstvena španjolska liga (današnja Primera) formira se 1929. godine i od tada madridski Real je njen stalni član. Te godine dovode Ricarda Zamoru, prvog u nizu velikih igrača koji su nastupali u bijelom dresu, za tada rekordan iznos od 150.000 peseta. S njim dvije godine kasnije bez ijednog poraza osvajaju svoje prvo od trenutno 31 osvojen naslov prvaka Španjolske. Nakon završetka španjolskog građanskog rata Pedro Parages kreće u obnovu kluba ali i stadiona koji je za vrijeme rata služio kao logor.

Zlatna era Santiago Bernabeua

U doba vladavine Francisca Franca (1939 - 1975) Real je važio za frankovski klub i zabilježio najveće uspjehe u povijesti kluba, ali i najveću pobjedu (11:1) nad Barcelonom 1943. godine. To je bila izuzetno važna godina za klub, pošto je na mjesto predsjednika došao Santiago Bernabeu, s jasnim ciljem da od Reala stvori veliki europski klub.

Pedesetih godina XX stoljeća počinje zlatna era kraljevskog kluba. Na svoj pedeseti rođendan igraju protiv južnoameričkog Millionariosa u čijim redovima briljira Alfredo di Stefano, igrač koji će se godinu kasnije pridružiti kraljevskom klubu koji se dugo sporio sa Barcom oko njegovog angažmana, jer ga je katalonski klub već ranije kaparisao.

Sredinom pedesetih formira se i Kup prvaka, natjecanje najboljih europskih klubova. Prvi europski prvak je bila madridska momčad. Porazili su francuski Reims (današnji francuski drugoligaš) koji je imao jaku momčad na čelu sa Raymondom Kopom (koji je kasnije i završio u Realu) i Justom Fontaineom. Iduće godine na svom Santiago Bernabeu bili su bolji od Fiorentine 2:0, nakon velikog polufinalnog okršaja protiv Manchester Uniteda. Golove za drugu europsku krunu su postigli Kopa i Rial. Po treću titulu su morali ići do Brisela. Ni AC Milan nije bio dovoljno jak da se suprotstavi moćnim Španjolcima. Pamtit će se samo pobjeda Madrižana 3:2 do koje su došli golovima Di Stefana, Riala i Genta. Iste godine momčad osvježavaju Galopirajućim majorom, Ferencom Puskasom. U četvrtom finalu priliku za popravni imali su ponovno nogometaši Reimsa, ali Francuzi će Stuttgart zapamtiti samo po porazu 2:0 (Di Stefano, Mateos). Peto u nizu finale i titula dogodila se u možda najljepšem finalu u povijesti ovog natjecanja, na krcatom Hampden Parku (na kojem im se i 2002. posrećilo također s Nijemcima) protiv Eintrachta iz Frankfurta u spektakularnoj utakmici s deset zgoditaka od kojih je čak sedam završilo u mreži Nijemaca.

Devet titula europskog prvaka

I kada je Realova nadmoć natjecanje u Kupu prvaka pomalo činila smiješnim, Barcelona im je uspjela podmetnuti nogu već u prvom krugu 1961. godine uz svesrdnu pomoć engleskog suca Leafa koji je poništio čak četiri Realova pogotka. Barcelona je dogurala do finala gdje je poražena od Benfice, jednako kao i Real iduće sezone.

Na putu do svojih devet europskih pehara redali su Partizana (1965/66), Juventusa (1997/98), Valenciu (1999/00) i Leverkusena (2001/02). Možda uz ove uspjehe skromno izgledaju dvije osvojene titule pobjednika UEFA kupa (1984/85 i 1985/86). Ceh su platili Videoton i FC Koln.

Situacija u Primeri se odvijala po sličnom scenariju kao i u Europi. 31 titula prvaka Španjolske, 17 puta pobjednici Copa del Rey. Sedamdesetih godina u bijelom dresu Merenguesa su nastupali i Breitner, Stielike i Santillana. Realova generacija iz osamdeset i neke također je bila izvanredna. Buyo, Chendo, Camacho, Michel, Gallego, Gordillo, Butragueno, Sanchez, Valdano....bili su nedodirljivi od 1985. do 1990. godine. Devedesetih godina prošlog stoljeća predsjednici Mendoza i kasnije Sainz nisu štedjeli novac. Gledatelji na Santiago Bernabeu uživali su u potezima Zamorana, Redonda, Laudrupa, Šukera, Mijatovića...

Malo koji klub na svijetu se može pohvaliti sličnim uspjesima ili igračima koje su imali. A malo tko i navijačima. U Madridu postoje dva sveta nogometna mjesta, Santiago Bernabeu na kojem se uspjesi stvaraju i fontana La Cibeles na istoimenom trgu gdje se proslavljaju. Ova dva mjesta su povezana i ulicom Paseo da la Castellana i ljubavlju Madrižana prema Kraljevskom klubu.


IZABERI JEZIK
O KLUBU
Ime: Real Madrid Club de Fútbol
Nadimak: Los Blancos (bijeli) Los Merengues (Meringues)
Osnovan: 6. ožujka 1902.
(kao Madrid Football Club)
Stadion: Stadion Santiago Bernabéu, Madrid
Kapacitet Stadiona: 80.354
Predsjednik: Florentino Perez
Trener: José Mourinho
Liga: Primera La Liga
MOJ BANNER
DRESOVI
TABELA
Esperando Contenido Widget ...
REZULTATI
Esperando Contenido Widget ...

SPONZORI

BROJAČ POSJETA
57878